ZAR TREBA BITI NASLOV?

Da...
Nakon preboljene ljubavi,zna se,uvijek dode vrijeme da se krene dalje...krenila sam dalje,ali sam mozda otisla predaleko..osjetih,nakon toliko vremena,ponovno one "leptirice u trbuhu",predivan osjecaj .
...ali svi znamo gdje to vodi....opet patnji i zalosti..
...samu sebe pitam je li pametno opet se prepustiti nekome,dati mu sve od sebe i onda na kraju bez sebe ostati?..jesam li mozda jos samo jedna od onih koja svu ljubav pruziti zna,a uzvracena joj nikad nije?
....razgovarali smo...upravo je njegova recenica bila:"Prava ljubav nikada nije uzvracena"...

i sto da sada kazem,sto da vise mislim?

Sto da osjecam?

JEDNOM JAKO LIJEPO BILO

Evo...i meni se cini da sam usla "in the club" i svi su mi na ulazu rekli "welcome"...
...jos uvijek me boli,iako znam da smo svi to makar jednom u zivotu prosli..
..tako to ide...
no,da pocnem iz pocetka..za sve one koji su isto ovo prosli,da znate da niste jedini...

Upoznali smo se jedne divne veceri pijanstva,punka,metala i ispraznosti na mjestu gdje se skupljaju svi zgubidani pronalazeci lijek u alkoholu za socijalne i ljubavne probleme...divno,zar ne?
...iako oboje "nismo" pripadali tamo,cak se na prvi pogled moglo shvatiti koliko su u to vrijeme nasi mozgovi bili "kompleksni" dok smo se nadali pripasti nekom kulerskom drustvu..mozda se i danas zavaravam.
No uglavnom,da ne serem previse,bio je moja prva ljubav,prva prava,ona za koju bi i mater dali i sve njene preukusne dugogodisnje rucke..i vecere.
...sitne plave oci koje mnogo toga skrivaju (tada sam to mislila),crna kosica,uf uf,divno stvorenje muskoga roda...sad samo je sjecanje u magli,sjecanje na ljubav,patnju,ceznju,dobar sex,mrznju,gadenje...

U zelji da svoju slobodu vratim,da izletim iz kaveza zbrkanih osjecaja u kojima sam krila slamala udarajuci o njegove stijenke,posegnula sam za krajnjim rjesenjem...lazima,i tako skoncala dvogodisnju "idilu"..
...nemam se cime pohvaliti,iscrpljena sam,previse bila predana,sada tesko opet svoja...

Ali jaca no ikad,iako tesko,i sama priznajem,za povjerovat je to...al napokon,krila mi ponovo rastu,veca i sira no ikad,sada letjeti mogu u "destination unknown" sama i sretna sto sam opet